Ko je Iuna? Zašto petlovi? Artez je od art? Otkud on u Indiji? Izmišljala sam odgovore, mašta je beskonačna kad joj se pusti na volju. Crta devojke širom otvorenih očiju, recimo zapanjene. I on je takav, priča o dalekim putovanjima i muralima velikih razmera. Ovoga puta vredelo je kladiti se na stvarnost.
ARTEZ – REBORN, izložba u kafe-galeriji Bizon, ali i svuda po Vračaru. Prošetali smo po kraju. Odmah iza Bizona jedan stari rad, Iuna_the_dog u pačvork košulji (i Iuna na povocu), i jedan novi na zidu preko puta, mural „We are one“, more koje je potopilo 35 metara betona. Zatim neka mesta do kojih sama možda nikada ne bih stigla, jedan pasaž i u njemu Brazil, jedno dvorište i zid sakriven iza merdevina za ruže. Usput nailazimo na neka uporna slova s početka crtanja „kad je to još bilo!“, pa prozor u oblacima, tu živi, visina je izgleda presudna za snove velikih razmera.
Vraćamo se u Bizon, dva velika i četiri mala platna, stilsko i tematsko nadovezivanje na ulicu.
Kako doživljavaš to prostorno pomeranje ulične umetnosti?
To nije samo promena ambijenta, već i svrhe. Recimo, kad sam počinjao, teško mi je padalo kad bi mi neko pregazio rad. S vremenom sam se navikao. Dovoljno mi je to da dok je na ulici mogu da ga vidim kad poželim. A sad… Jedna devojka me na otvaranju izložbe pitala koliko košta platno i nisam znao šta da joj kažem. Teško pada to razdvajanje od rada. Slika bi visila u nekom stanu i ne bih znao šta se s njom događa.
Sve počinje na zidu Jugopetrola, tu smo se valjda svi zaljubili u grafite.
Bio sam klinac, 7-8 godina, vraćam se sa nekog putovanja, prolazim kolima pored tog zida, gledam i mislim se: “koliko je ovo dobro!”, na pameti mi nije da bih i sam mogao jednog dana tako nešto da radim. I onda… Bantu i ja 2003, tek smo upisali prvu godinu gimnazije, spremamo se da idemo bombing u dvorište škole, čekamo tri sata noću, preskačemo ogradu, prestravljeni.
Tada si odlučio da potpisuješ kao Artez?
Baš te večeri. Dok smo sedeli i čekali ta tri sata, bio je uključen francuski kanal Arte, tako sam našao svoj tag. Kasnije sam dodao Z, opet zbog Bantua, on ga je furao na kraju svake reči.
Koliko ti je važno da ostaneš sakriven iza taga?
Krenuo sam da crtam ilegalno i tada je bilo neizbežno da budem anoniman. A onda su me ljudi prepoznavali po tom potpisu. U međuvremenu sam počeo legalno da radim, da izlažem, da stvaram brend kao Artez, uplitanje mog imena i prezimena u to unelo bi samo konfuziju.
Skoro si završio master studije na arhitekturi. Koliko se prepliću ta dva sveta?
Sve je povezano. Naučio sam lakše da izaberem zid i da bolje iskoristim prostor.
Počeo si sa slovima, a sada radiš ozbiljne murale.
Planiram da skroz pređem na murale. Sviđa mi se šta rade Etam, Aryz… Postoji nešto u toj veličini. „We are one“ sam radio na šest metara visokim merdevinama i sa ekstenderom od četiri metra. Ne plašim se visine, to dosta olakšava celu stvar. A i mnogo se lakše radi na velikoj površini, samo što je potrebno više boje.
Dosta si putovao, Kina, Indija, Portugal, Finska, Austrija… i svuda ostavljao traga. Koja je zemlja ostavila najviše utiska na tebe?
Indija je neverovatna. Tamo sam proveo skoro pola godine na praksi. U Indiji živi oko 1,3 milijarde ljudi i proporcijalno tome postoji veliki broj umetnika. Oni se drže u zatvorenim krugovima. Meni je trebalo mesec i po dana da nađem prvi kontakt, ali kad jednom uđeš u tu ekipu, kreće lančano povezivanje. Grafiti su tamo još dosta novi. Kad izađeš da crtaš na ulici, ljudi ne znaju šta radiš. Auto-lak su videli samo u svojoj osnovnoj upotrebi. Jednom sam krenuo da crtam, u nekom trenutku sam se okrenuo i iza sebe video tridesetak ljudi koji me gledaju. To je najupečatljivija slika koja mi je ostala u sećanju. Odmah ulaze u priču. Ako im lepo predstaviš to što radiš, budu oduševljeni.
Kako je to zakonski tamo regulisano?
Nije :) Jednom su nas hapsili u Delhiju, ali nisu znali kako da nam naplate kaznu. Malo smo se cenkali i na kraju izašli iz pritvora za 15 evra i vratili su nam sve boje.
A kakve su rekcije naših prolaznika?
Uglavnom su ok. Vole da dele savete: „zašto nisi ovako, zašto nisi onako“. Tada bih im rado ustupio boje. Ponekad, ako naiđu na početku crtanja, krenu da osuđuju to što radim, ali na kraju ipak svi budu zadovoljni.
Šta sledeće planiraš?
Za tri nedelje idem u Brazil.
Šta ćeš tamo?
Bežim od zime… :)
Preponosna na mog najboljeg prijatelja <3
I treba :)
Hvala ti, post je pun informacija koje je bilo lepo cuti !
E, sad videh i da sam u zabuni sto sam celo vreme citala “Luna_the_dog” … :)
Hihihi, iuna :) Hvala ti! Čitamo se! :*
Svaka cast!! :) Zaista citam stihove! Uzivao.
Hvala! Ti si jedan od sledećih stihova ;) :*