ZAŠTO CRTAŠ?

Odgovor nije toliko važan da bi nam se dopalo to što rade. Važan je eto da bi nam se u svojoj celovitosti dopalo još više.ZAŠTO CRTAŠ?
Zašto crtaju? Jasno je, da bi mene obradovali. To pouzdano znam. Izvesno je i da nisam jedina. Da zanemarimo lajkove i pogledamo život. Jedno dete opipava obojeni zid, pita se „da li je stvarno?“. Jedan stariji muškarac i njegova gospođa dešifruju zamršeni rukopis. Jedan bend snima spot ispred murala u Savamali. „Ulepšao si mi dan“, jedna devojka šalje poruku na Fejsbuk jednom crtaču dok stoji ispred njegovog rada. Jedna trudnica pravi selfie ispred grafita u bojama njene haljine. I jedan pas skakuće tuda.
Ali pre svega, podrazumeva se – raduje Njih. Jer inače ne bi ni crtali. Zašto? Svako ima neki svoj pokretač. Zato što vole, zato što moraju, zato što umeju, zato što su se tako rodili, zato što istražuju, zato što žele nešto da poruče, zato što ne žele ništa da poruče… Jedno zašto sa beskonačno zato. Jer svaki crtač ogledalo je svog razloga.

Zašto crtaš?

MARGG:
Crtam prosto zato što to volim. Kada nešto voliš, onda je raditi to vrlo lako. Dešava se, želiš nešto da kažeš, ali ljudi ne slušaju ili ne čuju ili jednostavno nemaju vremena. I tako su umetnici postali govornici gluvoj publici. Street art i umetnost u javnom prostoru evolucija je vizuelnog obraćanja toj gluvoj publici, kojoj je donedavno stvaralac pokušavao da se nametne nekim tradicionalnim sredstvima. Šta se promenilo? Prolaznik je danas publika i ma koliko nosio slušalice u ušima i trudio se da bude gluv, zastaće i podići glavu pred zidom, pa bar da u njega ne bi udario! Hteo-ne-hteo videće poruku. Umetnost se odavno iselila iz galerija i nekih tradicionalnih formi. Sada je nametljiva. Pa koji umetnik ne bi želeo da bude deo toga? Ja želim.

ZAŠTO CRTAŠ? Marija Cons project

WUNSTE:
Siguran sam da se ne sećam zašto sam počeo da crtam, jer je bilo mnogo davno. Glavni razlog zašto to i danas radim je zato što je sad malo kasno da se prestane. Sve čime se uspešno bavim u životu vezano je za crtanje. Kad kažem crtanje mislim na sve vrste crtanja, na papiru, kompjuteru, koži, zidu. Manje više sve je isto, mada mi je zid omiljen. Ne idem na tekme, kafane, klabing ili pecanje. A čovek mora negde da se opusti. Srećan sam kad crtam sa ljudima koje volim. Ako je ekipa na crtanju dobra to je jedan od glavnih razloga zašto crtam. To je nešto što ne može da se opiše. Ili osećaš ili ne. I samo crtanje, naravno. Ako crtam po gruboj skici ili bez skice, najjači trip je menjanje i dodavanje u hodu, nikad ne znaš šta će na kraju da ispadne. Ako je u pitanju neka stroža priča, portret npr, tu je gotivan trip borba da postigneš ono što si od početka zamislio.
U priči me zasigurno drži to što sam izgasiran isto onoliko koliko sam bio i onda kad sam počeo. Samo je vremena manje ali gas je isti.

JUNK:
Kad god zapnem negde u životu, ja se kroz crtanje udaljim od stvarnosti, makar na nekoliko sati, nacrtam nešto što me raduje i vratim se nazad u realnost ispunjen i sve bude lakše.
I posle dvanaest godina osećam istu radost kao kad sam počinjao, jer nije važno samo nešto nacrtati, važno je sve ono što prati taj proces: neobična mesta, situacije, ljudi u prolazu i njihove reakcije. Zato je svako crtanje drugačije i to je verovatno razlog zašto imam osećaj da se nikada neću umoriti od toga.

ZAŠTO CRTAŠ? Junk Hipodrom

HOPE:
Crtam jer se puko ispunjavanje vremena u momentima dosade pretvorilo u ljubav, ludilo, strast, posvećenost, adrenalin, adikciju i prolivanje krvi, suza i znoja. I tako petnaest godina unazad.

NES:
Ima nešto u tome kad izađeš na ulicu sa sprejevima u rancu, pa biraš mesto na kome ćeš da crtaš i šta ćeš da crtaš, pa neizvesnost da li će ispasti dobro… i onda na kraju kad bude uspešna priča, zadovoljan odeš kući kao da si uradio neki veliki posao.
Crtam grafite zbog sebe, da bih se osećao bolje i produktivnije. Naravno, znači mi i kad ljudi oko mene kažu da im se sviđa neki moj rad. Ili ne sviđa. Jer onda mogu da sagledam stvari i iz drugog ugla.

SARIN:
Jednostavno je. Od malih nogu sam voleo da crtam. Kako sam odrastao shvatio sam da ne želim da budem deo sive mase, trust mozgova jednog hendikepiranog društva. Grafiti su se nametnuli za mene kao rešenje, jer grafiti pokret predstavlja mlade ljude koji prevazilaze hendikepirane društvene standarde koje nam nameće društvo i izlaze iz anonimnosti svog vremena. Grafiti pokret predstavlja individualnost pojedinca i kao takav predstavlja za mene prirodni razvoj od nekoga kome su olovka i papir bile omiljeni alati za igranje do nekoga ko je istu tu olovku i papir zamenio sprejem i zidom.

ZAŠTO CRTAŠ? Sarin Kej

LUNAR:
Crtam odmalena, nekog razloga za to nemam. Osjećam da mi vizualno izražavanje najbolje odgovara, a istovremeno to je i ispušni ventil od svakodnevnih sranja koja nas bombardiraju sa svih strana.

POSTER:
Na zidu kažem sve što ne mogu ili ne znam kako izgovorit. Ne zato da bi me drugi čuli, nego jednostavno da izbacim to iz sebe.

ARTEZ:
Crtanje doživljavam kao igru koja je uvek nova i u kojoj beskrajno uživam! Ideje samo naviru, a želja za istraživanjem novih tehnika i unapređivanjem znanja neprekidno raste.

3 Artez Trojka

RESTO:
Volim crtanje, jer ko crta taj zlo ne misli! To je deo mog svakodnevnog života, podvuklo mi se pod kožu.

PIROS:
S vremena na vreme kao da me nešto zasvrbi u glavi pa ne mogu da se smirim dok to ne izbacim iz sebe. Crtanje je jedan od načina na koji smirujem taj svrab.
Osećaj kad napraviš nešto ni iz čega, a daš svoj maksimum i zadovoljan si energijom koju si postigao i podelio sa drugima, lepši je od jutarnje kafe, nežnih trenutaka sa dragom osobom, cigarete uz zalazak sunca, od svakog putovanja…
Taj osećaj kratko traje, kao i svako zadovoljstvo, ali dobro je što se posle nekog vremena onaj svrab ponovo javi.

WUPER:
U početku sam crtao grafite zbog toga što je to nešto nesvakidašnje, bar za mene je tada bilo, a sad crtam zato što moram, jer ne mogu da ne crtam.

7 Wuper Mikser